Zagrebačka uspinjača – najkraća uspinjača na svijetu

Zagrebačka uspinjača povezuje Gornji i Donji grad. Donja stanica nalazi se u Tomićevoj ulici koja izlazi na Ilicu – najdužu zagrebačku ulicu, dok je gornja podno kule Lotrščak na gornjogradskom Strossmayerovom šetalištu. Kada se popnete na gornju postaju uspinjače, možete se uspeti sve do vrha kule Lotrščak gdje ćete uživati u jednom od najljepših pogleda na Zagreb.

U prošlosti se do Gornjeg grada i kule Lotrščak dolazilo poljskim, zmijolikim puteljkom, a trebalo je prijeći visinsku razliku od 30 metara. Nešto prije gradnje uspinjače, do pola brijega su vodilo je 165 drvenih stuba na željeznoj konstrukciji koje je izgradio poznati urbanist Milan Lenuci.

Za uvođenje zagrebačke uspinjače zaslužan je osječki poduzetnik D. W. Klein, koji je svojevremeno zaključio da bi se, po uzoru na Budimpeštu, Zürich i druge europske gradove, ona mogla podići i u Zagrebu. Zbog toga je svaki dan pod stubama u Bregovitoj ulici, a danas Tomićevoj, mjerio frekventnost pješačkog prometa jednostavnim brojanjem prolaznika te došao do zaključka da je dovoljno gust i da bi se na mjestu javnog stubišta mogla podići uspinjača. Već 1888. podnio je Gradskom poglavarstvu zahtjev za izdavanje građevinske dozvole te je već sljedeće godine započeo gradnju uspinjače. No, ona se baš nije odvijala željenim tijekom, a i prvu pokusnu vožnju pratili su problemi, tako da je službeno puštena u promet 8. listopada 1890. godine. U prvim godinama nakon što je počela s radom, uspinjača se često kvarila. Povremeno su putnici morali iz nje izaći i pogurati ju, pa je dobila nadimak Zapinjača.

Prve putničke kabine bile su podjeljene na razrede. Dijelovi koji su gledali prema Gornjem gradu ili Ilici su bili prvi razred, dok je srednji dio pripadao drugom razredu. Vožnja u prvom razredu je naravno bila skuplja.

Prva je uspinjača bila na parni pogon. U ožujku 1934. godine nakon velikog kvara parnog stroja uslijed dotrajalosti uspinjačin je motor zamijenjen električnim. Novi se motor pokazao vrlo kvalitetnim rješenjem – smanjena je buka i zagađenje, a vožnja je postala ugodnija, brža i sigurnija. Time je zagrebačka uspinjača elektrizirana čak prije zagrebačkih tramvaja.

Najveća, temeljita obnova uspinjače trajala je preko 4 godine (od 1969. do 1974.) tijekom koje je, poštujući istu izvornu arhitekturu tog spomenika kulture, sagrađena gotovo potpuno nova uspinjača koja je tada dobila poznatu plavu boju. Od tada pa do danas uspinjača prolazi kroz redoviti godišnji remont, a 2005. godine renovirane su donja i gornja postaja. Uz još nekoliko obnova i osuvremenjavanja, uspinjača je i danas, 132 godine nakon prve vožnje, omiljeno prijevozno sredstvo i nezaobilazna zagrebačka turistička atrakcija.

Sastoji se od dva vagona, svaki sa 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta, najveća dopuštena brzina joj je 1,5 m/s, a vožnja traje 64 sekunde. a vožnja kreće svakih 10 minuta. Uspinjača svladava visinsku razliku od 30,5 m na usponu od 52 % (gornja stanica je na 156,5 m nadmorske visine, a donja na 126 m).

Uspinjača je sagrađena kao kosi vijadukt od 8 polukružnih otvora duljine 2,5 m. Usprkos kontinuiranom mehaničkom opterećenju, ta prastara konstrukcija do današnjih dana nije pokazala znakove bilo kakvih tehničkih deformacija, a u nekima od onih polukružnih otvora danas su umjetničke galerije i prodavaonice suvenira. Na betonskoj površini vijadukta nalaze se dva kolosjeka (na svakom se nalazi jedan vagon) s tračnicama duljine 66 metara i širine 1200 mm. Vučno uže je promjera 22 mm.

Zanimljivosti:

1. Zagrebačka uspinjača se ubraja među najkraće žičane željeznice namijenjene javnom prometu na svijetu po dužini pruge (66 m) i trajanju vožnje (64 sek). Uspinjača Montmartre u Parizu (108 m, 90 sek), Angels Flight u Los
2. Uspinjača je najstarije (godinu starije od konjskog tramvaja) i najsigurnije sredstvo javnog prijevoza u Zagrebu. Za razliku od mnogih drugih gradskih uspinjača u svijetu, nikad nije imala nikakvu, pa ni najmanju, nesreću. Stoga ne čudi što se uz zagrebačku uspinjaču vezuje i epitet najsigurnije vožnje.
3. Uz mnoge predsjednike, zastupnike Sabora, gradonačelnike, nadbiskupe i velikaše, uspinjača je 2016. godine prevezla i engleskog princa Charlesa i vojvotkinju Camillu.
4. Na dan službenog početka gradnje uspinjače, u Parizu je za posjetitelje otvoren Eiffelov toranj (06.05.1889.).
5. Četrdeset godina nakon početka izgradnje (kako je i pisalo u ugovoru između grada i Kleina) uspinjača je prešla u gradsko vlasništvo. Zagrebačkom uspinjačom od 1929. godine upravlja Zagrebački električni tramvaj.

[GALLERY_399]