Đakovački bušari

Jeste li znali da u Hrvatskoj osim „Zvončara“ postoje i drugi „strašni“ karnevalski likovi zaduženi za protjerivanje „zlih duhova zime“? U to doba godine Slavonijom i Baranjom lutaju rogate, nestašne Buše, šareni Starcevi, bockavi Medvjedi, simpatično nametljivi Pijetlovi te mnoštvo veselih Pokladnih jahača na najljepše urešenim lipicancima.

Đakovo i Đakovština bogati su kulturnom tradicijom i narodnim običajima. Počevši od povijesti kada su u to pokladno vrijeme u đakovačkom kraju maskirani bušari obilazili po kućama i domaćinima izvodili kojekakve dosjetke i pjesme, a od domaćina bili darivani, 1994. godine u Đakovu je osnovan karneval koji danas nosi ime Đakovački bušari. Ulicama Đakova, osim buša, tradicionalnih maski, defilirat će i brojne maske među kojima su neke i službeno kulturno dobro, odnosno upisane su i na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva. 

Đakovački bušari su po broju sudionika i posjetitelja najveći karneval istočne Hrvatske s velikom pokladnom povorkom. Oživljavaju pokladne običaje, pjesmu, ples i ludost kroz ulice grada. Tu se predstavlja tradicija vezana uz korizmeno vrijeme, običaje, hranu i način življenja i na taj način se čuva od zaborava. Tako i ove godine po 32. puta grad Đakovo 7. veljače postaje kolijevka pokladnih običaja.  Očekuju se brojne skupine iz cijele Hrvatske i inozemstva, uključujući poznate Mohačke buše iz Mađarske te maskirane skupine iz Slovenije.

Sama manifestacija se sastoji od Pokladnog gastro festa – ”Mrsna i nemrsna jela kroz poklade i korizmu” i ocjenjivanja i degustacije kobasice i centralnog događaja Đakovačkih bušara –pokladne povorke koja je centralni događaj. U nekoliko dana održavanja okupi se oko 4000 sudionika iz svih krajeva, a program prati desetak tisuća ljudi. Ispred zgrade Gradskog poglavarstva održava se ceremonijal preuzimanja vlasti, osniva se Bušarska republika, a gradonačelnik predaje ključeve grada Bušarima.

Već tradicionalno, dan nakon velike bušarske povorke, održava se pokladno jahanje u prigradskom naselju grada Đakova. Običaj je karakterističan za Slavoniju, Baranju i Srijem. Jašući kroz selo, jahači se zaustavljaju kod pojedinih obitelji (postaja) koje ih časte slavonskim jelima i pićima, a jahači im se odužuju pjesmom.

  TZ Grada Đakova