Zagreb – Uspinjača – web kamera – Prijenos uživo!

prijenos_by_lcc

učitavam kartu - molimo pričekajte ...

Uspinjača Zagreb 45.814130, 15.973091 Gledaj Kameru

Webcam hosted by:

hosted_by_uspinjaca

Oglasi:
Zamijeni meantunovic1977256_415631908582330_617462619_a1619219_649697898419801_490942774_n






Donji dio Tomićeve, Web Live Stream


Time Lapse Videos

2013 Time Lapse - 24 satne snimke u minuti

Povijest Uspinjače

Zagrebačka uspinjača najstarije je javno prijevozno sredstvo u Zagrebu. Sagradio ju je osječki poduzetnik D. W. Klein. Kao dan službenog početka radova na gradnji parne uspinjače bilježi se 6. 5. 1889.

Drugi povijesni datum u priči oko zagrebačke uspinjače bio je 12.12.1888., kad su gradski oci i poduzimač Klein potpisali ugovor o gradnji, kojim je utvrđena i lokacija prometnice. Uspinjača je u promet puštena 8.10. 1890 omogućivši brzu vezu između sve većeg Donjeg grada i staroga, gornjeg dijela Zagreba, koji je u to doba bio središte političkoga, administrativnoga i duhovnoga života. Kabine uspinjače imale su odjeljke prvog i drugog razreda, a cijena vožnje u jednom smjeru u prvom razdredu bila je tri, a u drugom dva novčića.

Prva, ujedno i najznačajnija odluka o budućnosti uspinjače uslijedila je 14.03.1929. godine. Toga je dana uspinjača, koja i nadalje ostaje u vlasništvu grada, predana na administrativno upravljanje Gradskoj štedionici, a sve prometne, tehničke i financijske poslove preuzeo je Zagrebački električni tramvaj. Ubrzo je počelo pomlađivanje četrdeset godina starog prometala. ZET-ovi su radnici najprije zamijenili tračnice. Umjesto na drvene pragove, pričvrstili su ih na nove željezne nosače, ubetonirane u postojeće zidano podnožje. Stari su vagoni zamijenjeni novima, sa širim prozorima na pročelju i bez odjeljaka prvog i drugog razreda. Uklanjanjem unutarnjih pregrada kabine su dobile jedinstven prostor, s više zraka i svijetla, u kojemu su putnici bili komotniji, a ujedno su, u slučaju duljeg zastoja, mogli lakše izaći iz vagona na pomoćne stube.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća ostvarivala je prosječno 55 000 vožnji na godinu.

Temeljito je obnovljena 2005. godine, uoči 115. obljetnice.